недеља, 10. јун 2012.

Imaginarium Doktorke Tenkistkinje


On je savršen
Visok
Ima velike ruke
Taman da nestaneš u njima

Zvecka dok hoda

Kao neki dobri dzin
Pomalo liči na...
Ma liči na koga god poželim

Vodi me na kolače
One prave
I u bioskop
zamalo
I na koncerte

Kupuje mi čizmice
Narukvice
Kačkete i bedzeve
Sve što volim
i što zveči

Jebemo se vanzemaljski
Od prvog puta
Svakog puta
I polako i brzo
I nežno i agresivno
I sa ujedanjem i sa vezivanjem
Na krevetu, stolici, stolu
Tek izlakiranom parketu

Ne smeta mi što uvek gledamo
Film koji on želi
I što nikada ne mogu da ga nagovorim
Da radimo šta ja hoću

Jer on jeste ono što ja hoću
Trepnem i vidim Dzoni Depa
Žmurim pola sata i vidim Majk Patona
Nabijem svoj nos u njegovu kožnu jaknu
I udišem Miki Rurka

On je izmišljen
On ne postoji
On je savršen
Ali sam ga ja izmislila
Njegove ruke su moje
Njegove oči pripadaju meni
Moja mašta je stvorila boju njegovog glasa
I ’in relationship’ fejsbuk status
Niko ga ne vidi osim mene
Niko ga ne čuje osim mene
Nevidljiv je
Samo moji hormoni
Mogu da ga materijalizuju kada treba

Toliko ga volim da sam mu izgradila
Čitav jedan paralelni svet
Sa nevidljivim zidinama
Kroz koje samo misli da može da prodje
Ali ne može
Iza ogledala je samo moj
Ja sam ga stvorila
Ja ću i da ga uništim