петак, 12. јул 2013.

'možda bih mogao da nosim mali šal'

Najradije bih udomila neko mače. Evo Željka je imala par komada, i non-stop se neki mačići udomljavaju na fejsbuku. Ali ne mogu, jer sam alergična. A niko ne udomljava one ćelave demone. Možda bih ipak pokušala da se naviknem na dlaku tog potencijalnog mačeta. Ili da se ugušim. Zato mi je mama poklonila onu čestitku sa sivim mačetom sa kačketom, da me uteši što ne mogu da imam pravo. Pa sam slikala Kukija tako isto 'obučenog' i obećala da niko neće videti fotku.
To bi rešilo moje nezasite potrebe za preterivanjem.
Ne volim kada me neko pita šta ću.
Pa... trebaju mi patike, jer imam samo 7 pari, i naočare jer imam samo 28 pari, i čarape, nikad dosta čarapa i gaća i različite djindjuve, koje uglavnom nosim  prva dva meseca, pa ih onda zaboravim. Tako sam u Beču prošle godine pukla silne evre za neki silni nakit koji sam nosila mesec dana, a sada mi visi na kuki predvidjenoj za nakit na zidu.
Kupaći kostim? Neee, ionako ću samo da se rasplačem prilikom isprobavanja jer nema moja veličina gornjeg dela, ama baš nigde.
I telefon, ne zato što preterujem, nego ovaj neće više da sluša. Prosečni vek trajanja jednog androida nije više od godinu dana. Nokijo 3310 vrati se, sve ti je oprošteno.
Knjige uvek mogu, knjige se uvek traže, ali knjige ne mogu da obučem za grad da se pohvalim kako sam... vau dobila super knjigu, Andjeli pakla od H.S.Thompsona. ( Koji crni grad...? )


Možda bi trebalo da udomim neko mače, i u inat progutam sve njegove dlake....